Luj Adamič, američki književnik i publicista jugoslovenskog porijekla, bio je osnivač i prvi predsjednik Udruženog odbora američkih Jugoslovena. Rođen je u Sloveniji (Blato) 21. marta 1898. godine, a tri razreda gimnazije je završio u Ljubljani, nakon čega je, 1913. godine, iselio u SAD. Kao dobrovoljac u američkoj vojsci veći dio I. Svjetskog rata provodi u borbama u Francuskoj.

Prve radove objavljuje u listu „Glas naroda“ čiji je stalni dopisnik od 1915. do 1917. godine. Poslije završetka rata nastanio se u Kaliforniji, gdje je živio sve do 1930. godine. Bavi se prevodilaštvom, a jedno od prvih književnih djela koje je preveo na engleski jezik (1926. godine) bilo je „Sluga Jernej i njegovo pravo“ Ivana Cankara. Od tada Adamič živi isključivo od književnog rada. U svojim djelima iskazuje težnju na produbljivanju osjećanja iseljenika za kulturu rodnog kraja.

Tokom II. svjetskog rata svoj cjelokupni društveni rad posvećuje oslobodilačkoj borbi naroda Jugoslavije i sve njegove publikacije imaju za cilj pobuđivanje interesa američkog naroda i vlade da se ta borba pomogne. Postaje poznat i u višim političkim krugovima, što ga dovodi u priliku da upozna i predsjednika SAD Teodora Ruzvelta, britanskog premijera Vinstona Čerčila, generala Ajzenhauera, a više puta je sreo druga Tita i s njim razgovarao o aktuelnim temama. Uspostavio je direktne veze sa velikim brojem odgovornih američkih i britanskih ličnosti.

Pokrenuo je i dva sopstvena biltena. Borio se protiv separatističkih težnji izvjesnih jugoslovenskih emigranata, koji su djelovali na teritoriji SAD. Ubijen je u doba progona komunista i njihovih simpatizera u SAD pod nerazjašnjenim okolnostima u svom stanu 04. septembra 1951. godine, u vrijeme dok je pripremao knjigu („Orao i korijenje“) o novoj Jugoslaviji i njenim državnicima.