Da li je moguće zamisliti i prihvatiti činjenicu da je za korištenje ogromnog broja savremenih aparata, kao što su televizor, radio, kompjuter, bežični prenos signala i slično, zaslužna osoba koja je svoje stvaralaštvo i pronalazaštvo započela još krajem davnog 19. vijeka? Kako je moguće da je neko predmete, za koje možemo pretpostaviti da su otkriveni tek danas, poznavao i koristio još prije 100 godina? Osim na prostorima Jugoslavije malo je ljudi koji nisu direktno vezani za nauku i tehniku, a da im ime ovog jedinstvenog genija nešto znači. Ko je, zapravo, Nikola Tesla ili ko je čovjek, čije ime stoji iza više od 700 patenata i koji po mišljenjima naučnika savremenog doba svojom genijalnošću opravdano zauzima mjesto najvećeg pronalazača u istoriji nauke?
Nikola Tesla je rođen 10. jula 1856. u selu Smiljanu, nedaleko od Gospića, Lika. Njegov otac Milutin, pravoslavni sveštenik, važio je za veoma obrazovanog i učenog čovjeka, kog je, kako se Tesla poslije sjećao, krasilo izvanredno pamćenje i naroćito dobra moć zapažanja. Bavio se pisanjem poezije, ali i pokušavao da odgonetne pozadinu nekih prirodnih fenomena, a posebno ga je zanimao uzrok nastanka groma. Majka Đuka, i sama porijeklom iz svešteničke porodice, bila je nepismena, ali, prema Teslinim sjećanjima, veoma pametna i plemenita žena.
Nikola je osnovnu školu završio u Smiljanu. Od ranog djetinjstva pokazivao je sklonost i zainteresovanost pronalazaštvom. Mnogo je čitao, provodeći sate i sate u očevoj biblioteci. Bio je zadivljen opisom Nijagarinih vodopada ne sluteći da će ga sudbina uskoro tamo i odvesti. Uporno je i uvijek iznova na sebe skretao pažnju svojom briljantnom inteligencijom i na taj način pokušavao da roditeljima smanji boli zbog prerane smrti njegovog brata Danijela. Nižu realnu gimnaziju završio je u Gospiću, višu u Karlovcu. Učitelji osjećaju Teslinu nezainteresovanost redovnom nastavom – njegov nivo inteligencije zahtijeva drugačiji tretman. On najviše vremena provodi u, za to doba veoma dobro opremljenoj školskoj laboratoriji fizike. Maturirao je 1873. sa vrlo dobrim uspjehom, a pokazalo se da je problema imao sa crtanjem, koje mu nikako nije išlo od ruke i kvarilo prosjek.
   
Mladi Tesla pokazivao je mnogo interesovanja i talenta u učenju stranih jezika. Njemački je naučio u školi, a pohađanje vanškolske nastave omogućilo mu je da stekne osnove u ophođenju na engleskom, francuskom i italijanskom jeziku.
Nakon mature vratio se kući gdje je ubrzo obolio od kolere i u postelji proveo devet mjeseci. Njegov otac je, u međuvremenu, brižljivo pripremao sinovu dalju karijeru – Tesla je trebao postati sveštenik i tako nastaviti porodičnu tradiciju. Nikola je, međutim, sanjao o studijama tehnike, na šta je otac, nakon kratkog vremena, ipak pristao, uvidjevši da Nikolina budućnost nije vezana za religiju. U jesen 1875. godine upisao je studij elektrotehnike u Grazu (Austrija), a visoke troškove školovanja finansirao je otac uz pomoć rodbine.
 
                                             
                                                             
Teslin put po Evropi
Čvrsto odlučivši da zadivi i obraduje roditelje Tesla je učio i radio pretjerano mnogo, i po 16-17 časova dnevno, te je već prve godine, položio sve ispite sa najvišom ocjenom. Sa velikim žarom i posebnom pažnjom prisustvovao je predavanjima vezanim za najnovija tehnička otkrića i dostignuća tog vremena. Već tada mu upada u oči bezrazložno veliki gubitak energije prilikom upotrebe, do tada jedino poznate i korištene, jednosmjerne struje – Tesla dalje razvija ideju o korištenju naizmjenične struje. Pored studija tu u Grazu Nikola upoznaje i onu tamnu stranu života, te neko vrijeme provodi dalje od studija uz društvo i otkriva svoju strast prema kockanju. Treću je godinu skoro potpuno zanemario, nije polagao potrebne ispite i sve se više udaljavao od željenog cilja, a posljedica je bila isključenje sa studija. Uz sve to, tu u Grazu ga zatiče očeva smrt, što mu, s jedne strane, psihički, naravno, veoma teško pada, ali s druge, otežava ionako skromnu materijalnu situaciju. U nedostatku sredstava za dalje školovanje bio je prinuđen da traži mogućnosti za prevazilaženje tih teškoća, pa, između ostalog, pokušava da dobije neku stipendiju, no, bez uspjeha.
Godine 1880. odlučuje da napusti Graz i, prikupivši nešto novca, prelazi u Prag, gdje, finansirajući se kroz obavljanje sitnih pomoćnih poslova, počinje studirati politehniku, koju nikad nije završio. Ne dobivši diplomu ni u Pragu, formalno nedoučen, Tesla je 1881. godine napustio grad na Vltavi. Uputio se u pravcu Budimpešte, gdje je uspio da dobije posao u tamošnjem Telegrafskom zavodu. Uvidjevši kvalitet i sposobnost svog novog namještenika pretpostavljeni odlučuju da, pored posla u telefonskoj centrali Tesli povjere planiranje i izgradnju gradske telefonske mreže. Posao je urađen mnogo bolje nego što je planirano. Osim toga, uz pomoć njegovih projekata ostvaren je telefonski prenos zvuka iz jednog zatvorenog prostora u drugi, potpuno odvojeni, korištenjem tzv. Teslinog „pojačivača“, a ostvareni kvalitet je bio daleko bolji od do tada poznatog pariškog prenosa. Taj njegov rad dovodi ga u vezu sa evropskim ogrankom kompanije Tomasa Edisona. Ogranak je bio smješten upravo u Parizu, a glavni posao je bio proizvodnja elektromotora za jednosmjernu struju i izgradnja električnih centrala. Dobivši novo radno mjesto Tesla dolazi u Pariz 1882. godine i dobija zadatak da popravlja nedostatke Edisonovih električnih centrala putujući po Njemačkoj i Francuskoj. Pariz je u to vrijeme bio jedan od evropskih centara inženjerstva, pronalazaštva i nauke. U to vrijeme najveću pažnju naučnika cijelog svijeta izazivao je Edisonov izum osvjetljenja lampom od grafitnog vlakna, koje se palilo jednostavnim okretanjem prekidača.
U Strazburgu je 1883. godine došlo do havarije pri puštanju u pogon električnog sistema koji je ugradila Edisonova kompanija. Tesla je tada, kao već iskusan stručnjak, dobio zadatak da otkloni kvar. U Strazburgu je boravio više od godinu dana i svo to vrijeme se, pored svog posla, bavio i pronalazaštvom, te mu je pošlo za rukom da realizuje svoj već prije započeti projekt dvofaznog indukcionog motora koji je ispoljio ranije nepoznatu fizičku pojavu rotacionog magnetnog polja i time udario temelje za pronalazak sistema višefaznih struja. U tadašnjoj Francuskoj se, međutim, nije našao nijedan hrabar industrijalac koji bi povjerovao u komercijalnu vrijednost Teslinih ideja, pa mu nije preostalo ništa drugo nego da svoj pronalazak sačuva za neka bolja vremena.
         
"Osvajanje" Amerike i svijeta
   
Nije trajalo dugo da Tomas Alva Edison čuje za mladića izuzetnih kvaliteta – 1884. godine počinje Teslino osvajanje Amerike. Uz pomoć posebnih pismenih preporuka iz Evrope, Tesla je bio primljen kod samog Edisona. Otvorivši pismo Edison je prisutnima poruku pročitao naglas: „Poznajem dva velika čovjeka, jedan ste Vi, a drugi ovaj mladi čovjek koga Vam preporučujem". Pošto je imao veliko povjerenje u svog glavnog direktora u Parizu Tesla je odmah primljen u službu – postaje saradnik na usavršavanju i poboljšanju rada električnih motora i generatora jednosmjerne struje. Istovremeno je uspio projektovati nekoliko tipova standardizovanih mašina. Ubrzo se, međutim, ispostavilo da su dva fizičara potpuno suprotnih karaktera, temperamenta i načina rada. Osim toga Edison je žestoki zagovornik jednosmjerne struje i od svojih nazora u tom pravcu ne želi da ustukne, a novac, koji je uložio u svoje pronalaske i zbog kojeg ne želi mnogo da rizikuje, u njegovom životu igra odlučujuću ulogu. Za razliku od Edisona, Tesla u početku nije mnogo mario za patentiranje svojih, veoma vrijednih, pronalazaka. Njegovo mišljenje je bilo da svaki izum treba da se stavi na slobodno raspolaganje čovječanstvu. Stoga i ne čudi da je došlo do razlaza nepunih godinu dana kasnije.
     
   
U martu 1885. godine Tesla osniva kompaniju "Tesla Electric Light Company", a već u aprilu prijavljuje i svoj prvi patent – „Električnu lučnu lampu"! Lučno svjetlo bilo je jako traženo, pogotovo za osvjetljavanje ulica i javnih površina. Edisonova sijalica sa grafitnim vlaknom, koja je svuda upotrebljavana, bila je nepraktična, jer je davala slabu svjetlost trošeći istovremeno mnogo struje. Kod Teslinih svjetiljki električna struja pretvarala se direktno u svjetlost, sa minimalnim gubicima. U toku sljedeće godine prijaviće još šest patenata iz ove oblasti.
Teslina lučna lampa bila je jednostavnija i ekonomičnija od onih koje su do tada upotrebljavane. Kada se obratio finansijerima da mu pomognu u razvoju i njegovog drugog izuma, elektromotora za naizmjeničnu struju, odgovor je glasio: „Nas ne interesuje vaša naizmjenična struja. Mi želimo samo lampu za lučno osvjetljenje". Iznenađen ovakvim nerazumijevanjem, bio je prisiljen da napusti kompaniju noseći u džepu dionice, sa kojima nije znao šta da uradi. Našao se na ulici, bez dolara u džepu i bio primoran da obavlja teške fizičke poslove po ulicama Njujorka da bi preživio. Slučajno poznanstvo sa predvodnikom njegove radne ekipe dovodi ga u vezu sa upravnikom telegrafske kompanije „Western union" A.K. Braunom, koji pokazuje veliko interesovanje za ideje mladog pronalazača. Uz Braunovu pomoć Tesli polazi za rukom da 1887. godine pokrene rad svoje nove kompanije – "Tesla Electric Company". Radio je danonoćno i uspio da napravi dinamo mašine i elektromotore za samo nekoliko mjeseci i počeo da priprema prijave za patentiranje kompletnog višefaznog sistema naizmjeničnih struja.
   
Ipak, i pored predanosti radu Teslina kompanija nije mogla da opstane bez zajedničkog učešća još nekoliko finansijera. Da bi ih pridobio on drži predavanja o svojim otkrićima i na taj način skreće na sebe pažnju potencijalnih bogatih ulagača. Tesla ih je pozvao u svoju laboratoriju na javnu demonstraciju i izvodio svoj čuveni eksperiment sa gvozdenim jajetom pokazujući na taj način mogućnosti obrtnog magnetnog polja. Nakon toga, a na inicijativu predsjednika Američkog instituta elektroinženjera, Tesla je početkom 1888. godine održao predavanje pred članovima ovog instituta pod nazivom „Novi sistem motora i transformatora naizmjenične struje”, koje je bilo popraćeno demonstracijom dva modela dvofaznih motora. Javno prikazani eksperimenti bili su pun pogodak i Teslina kompanija je napokon mogla da računa na finansijsku potporu zainteresovanih investitora.
Jedan od njih, George Westinghouse, veliki industrijalac iz Pitsburga, sa istančanim osjećajem za unosne investicije, saznaje da je Tesla dobio patente za motor naizmjenične struje i da je formirana kompanija za njihovu komercijalizaciju, te stupa u direktne pregovore. Njih dvojica dogovaraju međusobnu saradnju, a ugovor je skolopljen u julu 1888. godine.
   
                       
Kada je Edison čuo za Teslin ugovor za naizmjeničnu struju sa Westinghouse-om, bio je izvan sebe, osjećajući da se njegovo elektrotehničko carstvo polako ruši i da će sve centrale na jednosmjernu struju ubrzo postati gomila beskorisnog gvožđa. On priprema javne demonstracije kako bi Teslinu naizmjeničnu struju prikazao s jedne strane bezvrijednom, a s druge i smrtno opasnom. Vodeći industrijalci Amerike također su se trudili da njihovi sistemi na jednosmernu struju ne budu zamijenjeni naizmjeničnom, jer bi ogroman kapital, koji je uložen u ovaj sistem, značio ulaganje u promašene investicije. Međutim, jedan dio vodećih i priznatih naučnika tog doba, među kojima je bio i naš Mihajlo Pupin, tada profesor na univerzitetu „Columbia“, uvidjeli su svu prednost i nadmoćnost sistema naizmjenične struje i svojim stavovima doprinijeli da javnost shvati neophodnost njihove primjene u praksi. Upotrebi naizmjenične struje nije više ništa moglo stati na put.
Ogromna popularnost i potražnja za ovim Teslinim izumom sa sobom je donijela novac, ali i nove probleme. Prema ugovoru sklopljenom sa Westinghouse-om Tesli je trebalo da pripadne veliki dio prihoda ostvaren od primjene sistema za naizmjeničnu struju.
                                               
Međutim, Westinghouse-ovi finansijski savjetnici u tome su vidjeli veliku opasnost za kompaniju i sopstveni opstanak i vršili stalni pritisak na njega da se ugovor poništi. Westinghouse je sagledao opasnost, odlučio da Tesli iznese problem i otvoreno mu rekao da od njegove (Tesline) odluke zavisi sudbina kompanije. Tesla je bio čovjek kom novac nikada nije značio toliko kao drugima – pristao je da se odrekne ugovora i čak ga svojeručno pocijepao. Mnogo godina nakon toga priznao je da je napravio grešku i shvatio da bi sa novcem dobijenim samo od ovog izuma mogao sebi obezbjediti rad na naučnim poduhvatima uz finansijsku nezavisnost za cijeli život.
I pored svih poteškoća Tesla neumorno nastavlja svoj rad. U maju 1889. godine dobija poziv da posjeti svjetsku izložbu u Parizu, koja je otvorena povodom proslave stogodišnjice Francuske buržoaske revolucije. Nakon Pariza Tesla po prvi put nakon odlaska u Ameriku putuje u Liku, da bi se vidio sa majkom i ostalom rodbinom u Smiljanu i Gospiću. Po povratku u Ameriku, počinje istraživanja na polju struja visokih učestanosti. Sa novim generatorima visoke frekvencije nastavlja rad i na polju električnog osvetljenja.
                                     
Na poziv Britanskog instituta elektroinženjera, ponovo dolazi u Evropu – doputovao je u London u januaru 1892. godine. Poslije nekoliko dana odmora i obilazaka najuglednijih naučnih institucija i laboratorija u Londonu, Tesla je u Britanskom institutu elektroinženjera održao predavanje pod nazivom „Eksperimenti sa naizmjeničnim strujama visokog potencijala i visoke frekvencije". Najčuveniji britanski naučnici aplauzima su prekidali dvočasovno izlaganje. Tom prilikom, Tesla je izveo spektakularan eksperiment, propustivši kroz svoje tijelo 50.000 volti dokazavši da struje visokog napona, ako su njihove frekvencije visoke, nisu štetne po čovjeka. U februaru 1892. godine u Parizu, na zajedničkoj sjednici članova Internacionalnog društva električara i Francuskog društva za fiziku, održao je predavanje na temu „Eksperimenti sa strujama vrlo visokih učestanosti".
Tu u Parizu, u aprilu 1892. godine, stigla ga je vijest o teškoj bolesti majke. Prekida sve aktivnosti i odlazi u Liku da je posjeti. Ona se ne oporavlja od bolesti i umire već sljedeći dan. Tesla, potresen zbog velikog gubitka, ostaje nekoliko dana u Gospiću, a onda se vraća svojim svakodnevnim obavezama. Najprije odlazi u Zagreb, gdje drži nekoliko predavanja o svojim izumima, zatim posjećuje Budimpeštu, a tu prima poziv da posjeti i Beograd, u koji tada odlazi po prvi put. To je ujedno bila i njegova posljednja posjeta Evropi – po pvratku u Ameriku više je nije napuštao.
 
Godina 1893. bila je za Teslu posebno uspješna. Dobio je značajna priznanja, održao nekoliko izvanrednih predavanja, koja su uvijek bila veoma dobro posjećena, a kao vrhunac uspjeha krajem godine stigla je vijest o odluci međunarodne komisije za iskorištavanje vodene energije, kojom je zasjedao čuveni Lord Kelvin, da se u blizini Nijagarinih vodopada gradi hidroelektrana u koju će biti ugrađeni Teslini generatori. Prvi generator hidrocentrale počinje da radi u aprilu 1895. godine, a prva naizmjenična struja prenijeta je na rastojanje od 22 milje, od Nijagare do grada Bufala, u novembru 1896. godine.
 
U to vrijeme, početkom 1895. godine, još je jedan veliki događaj obilježio je Teslin stvaralački rad – požar u njegovoj laboratoriji uništio je sve što je veliki naučnik do tada stvorio. Svu imovinu uložio je u laboratorijske uređaje, ali nijedan predmet nije spašen. Šteta je bila potpuna, jer laboratorija nije bila osigurana. U trenu je vatra progutala Teslino životno djelo. No, on nije gubio nadu. Njegova istraživanja su zahtijevala velika materijalna sredstva, koja Westinghouse-ova kompanija sama nije mogla staviti na raspolaganje.
 
Ipak, uspio je da prikupi dovoljno za obnavljanje laboratorije i da već krajem iste godine, uprkos velikom gubitku, nastavi sa eksperimentima i istraživanjima, koja sada ulaze u jednu novu fazu – Tesla se bavi bežičnim prenosom signala i električne energije, radio-telegrafijom i mehaničkim oscilacijama. U Njujorškoj luci, na opšte zaprepaštenje okupljenog svijeta, demonstrirao je bežično upravljanje malog brodića, tako što je pritiskom na taster preko malog radio-prijemnika i antene uspio da šalje komande. Daljinskim upravljanjem je kontrolisao kretanje brodića, a sumnjičavi posmatrači su, ne vjerujući svojim očima, pod vodom tražili žice. Patent bežičnog upravljanja Tesli je priznat tek pošto se glavni inženjer uvjerio u istinitost naučnikovih tvrdnji u patentnoj prijavi.
Godine 1898. Tesla odlazi u Colorado Springs, gdje eksperimentiše sa radio talasima. U tome ga finansijski potpomaže bankar J. Pierpont Morgan. Već 1900. godine mu za rukom polazi prenos signala putem radio talasa na daljinu od 1000 km. Međutim, nakon što se svijetom proširila vijest da je Guglielmo Marconi uspio da pošalje poruku Morzeovim pismom preko Atlantika bežičnim putem, Morgan povlači svoju finansijsku pomoć. Teslu to dovodi po ko zna koji put u finansijske teškoće. U periodu od 1901. do 1931. godine prijavio je veliki broj patenata, kao što je geotermička elektrana, eksperimentiše sa röntgentskim zracima još godinu dana prije samog Röntgena, koristi neonsku svjetlost 40 godina prije nego što je ona „pronađena“ od strane napredne industrije, te objavljuje radove iz područja fluida. Godine 1917. opisao je rad i dijelove radara, za šta mu je dodijeljena Edisonova medalja.
Kako vrijeme odmiče sve teže mu je da pronađe finansijsku podršku za svoje pronalaske i vizije, a veliki broj njih odnosi sa sobom u grob. U poodmakloj starosnoj dobi ima i zdravstvenih teškoća, a jedva preživljava saobraćajnu nesreću (1937. godine), čije posljedice sve teže podnosi.
 
 
Posljednje dane života Tesla je proživio u oskudici, usamljen i zaboravljen, u apartmanu hotela ,,Njujorker" u Njujorku. Jedan od rijetkih posjetilaca kom je dozvoljavao pristup bio je književnik jugoslovenskog porijekla Luj Adamič. Nikola Tesla je umro 7. januara 1943. godine.
 
Svijet će još dugo čekati da se pojavi naučnik ravan ovakvom geniju. Njegovo veliko djelo još i danas predstavlja svojevrsnu nepoznanicu naučnicima širom svijeta. Albert Einstein se, glasno razmišljajući, pitao kako bi izgledao svijet da nije bilo Tesle.
                                   
Za života Tesla je više puta nagrađivan, a posebno mjesto zaslužuju: izbor za redovnog člana američke akademije nauka 1907. godine, zvanje počasnog doktora nauka na politehničkom institutu u Beču 1908. godine, te u Zagrebu i Beogradu 1926. godine, a isto se događa i na univerzitetima i visokim školama u Pragu, Grazu, Budimpešti, Grenoblu i Sofiji. U njegovu čast jedinica za jačinu magnetne indukcije nosi ime Tesla (T). Posmrtni ostaci Nikole Tesle preneseni su u Beograd 1957. godine.
 
                                                   
Vrh stranice
Povratak na temu