Zapisnik sa sjednice Skupštine Udruge „Naša Jugoslavija“ u Hrvatskoj

(u osnivanju)

održane u Puli, 29.07.2009. godine

           
Dnevni red:

1.         Pozdravni govor i otvaranje sjednice,

2.         Izvještaj o dosadašnjem radu i aktivnostima,

3.         Deklaracija,

4.         Razno

 

Točka 1.

Sjednicu je otvorio Predsjednik Udruge Zlatko Stojković. Konstatirao je da su od trojice osnivača dvojica prisutni dok je, zbog bolesti, treći član osnivačke skupštine morao otkazati, i zaželio mu je brzo ozdravljenje.

Nakon što se Predsjednik Udruge zahvalio MO „Stoja“ na mogućnosti korištenja prostorija, pozdravio je sve prisutne te posebno istakao kako ovo nije osnivačka sjednica Skupštine (ona je održana 27.12.2008. godine), već je to sjednica koja ima isključivo informativni karakter. Cilj ove Skupštine je upoznavanje javnosti sa ciljevima i aktivnostima Udruge.

     

Točka 2.

U svom osvrtu na dosadašnji rad i aktivnosti, Predsjednik Udruge naglasio je da je krajem 2008. godine predan zahtjev za registraciju Udruge u Registar Udruga u RH, ali do sada nije dobijen nikakav službeni odgovor. Sjedište Udruge je, prema članku 2. Statuta Udruge, u Puli.

Prisutni su upoznati da je u BiH isto tako u toku postupak oko registracije Udruženja „Naša Jugoslavija“, a da je u Srbiji taj postupak okončan službenom registracijom Udruženja „Naša Jugoslavija“ u Smederevu.

Predsjednik Udruge je naglasio da je cilj Udruge zaštita i unapređenje temeljnih ljudskih prava sa svrhom poboljšanja života i razvoja društva. U objašnjenju toga cilja rekao je da se to posebno odnosi na:

  • Školstvo koje je u Jugoslaviji bilo jedno od najboljih u svijetu
  • Zaštitu prava radnika i zalaganje za njihovo aktivno i ravnopravno učešće u procesu donošenja odluka. Najviši stupanj tih prava ostvaren je upravo u Jugoslaviji 
  • Socijalnu politiku
  • Mirovinsku politiku
  • Pravo na priznavanje jugoslavenske nacije
  • Stabilizaciju i poboljšanje međuljudskih odnosa i smanjenje mržnje

koja su u Jugoslaviji uživala posebno mjesto u društvu i imala zavidno visoku kvalitetu.

Prisutni su informirani o do sada donesenim dokumentima Udruge - Program i Kodeks ponašanja.

Nakon toga riječ je dobio Dalibor Tomić, Predsjednik Udruženja „Naša Jugoslavija“ u Bosni i Hercegovini, koji je prisutnima prikazao situaciju u susjednoj državi, te prenio informaciju o postupku podnošenja zahtjeva za registraciju Udruženja. Ukratko je iznesena i situacija u Srbiji, gdje je Udruženje, nakon što je registrirano, počelo sa ostvarenjem programom zacrtanih ciljeva.

Točka 3.

Predsjednik Udruge, Zlatko Stojković, pročitao je prijedlog Deklaracije o pravu na jugoslavensku naciju koja u svom cjelovitom obliku glasi:

Na osnovu Deklaracije UN-a o pravima čovjeka te na osnovu završnog dokumenta Konferencije za evropsku sigurnost i suradnju OSZE, činjenicom da smo svi rođeni po prirodnom pravu jednakosti bez obzira na spol, rasu, naciju, društveni status, religiju i svjetonazor, činjenicom da sloboda postoji samo ako je manjina slobodna, Udruga „Naša Jugoslavija“ pokreće inicijativu za priznavanje jugoslavenske nacije. Građani svih jugoslavenskih prostora koji žive u zemlji i inostranstvu, a objedinjeni jedinstvenim osjećajem zajedništva i pripadnosti jugoslavenskom životnom prostoru, uz poštivanje suverenosti i Ustava svih novonastalih samostalnih država, kao jednakopravnih i srodnih društvenih zajednica, u interesu osiguranja ekonomske, pravne, kulturne, povijesne,  i svake druge samoodrživosti,  donose sljedeću

Deklaraciju

o pravu na jugoslavensku naciju

Izvorište prava na jugoslavensku naciju je etnička činjenica da su na svim našim prostorima, pored milenijske prisutnosti pripadnika raznih autohtonih i doseljenih naroda, većinski narod bili i jesu južnoslavenska plemena koja su se međusobno vijekovima miješala i ukrštala, imala jedan zajednički ili sličan jezik, srodnu kulturu, zajedničku i međuovisnu povjest, zajednički otpor prema svim zavojevačima, i u dva perioda plodno ostvareno zajedništvo kroz države: Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno, Kraljevinu Jugoslaviju i SFRJ-Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, članicu pobjedničke antifašističke koalicije II. svjetskog rata i jednog od osnivača UN-a.

Prirodnim procesom nacionalnih i državotvornih diversifikacija sa vrhuncem u vremenu 1990. do 2006. izvršeno je i dovršeno državotvorno razdvajanje  federalnih jedinica SFRJ u samostalne i suverene države: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija sa autonomnom pokrajinom Vojvodinom i djelimično priznato Kosovo, sada u minimalnom ekonomskom i kulturnom međusobnom odnosu suradnje i snošljivosti.

I pored činjenice odvajanja na posebne nacije odnosno države, ne može se poreći i zanemariti činjenica o postojanju ogromnog broja nacionalno miješanih brakova nastalih iz ljubavi, i to prije svega u vremenu plodno ostvarenog zajedništva, tražeći istovremeno pravo na svoj nacionalni - jugoslavenski identitet. Generacije etničkih Jugoslavena danas nostalgično lutaju svijetom kao apatridi-osobe bez domovine. Sve veći broj obrazovanih građana široke kulture, emotivne inteligencije kao i sljedbenika univerzalnih vrijednosti pridonose potrebi priznavanja jugoslavenske nacije kao važan, povezujući element na putu ka suživotu bez mržnje i nacionalne diskriminacije. Sadašnjoj nacionalnoj nesnošljivosti i govoru mržnje prema pripadnicima drugih naroda, upravo se Jugoslaveni najviše suprotstavljaju govorom ljubavi i zajedništva. Koliko god bi se političari, religije i institucije novih država trudile poricati jugoslavenstvo, sva upornost  njihovog poricanja i osporavanja upravo bi potvrđivale jugoslavenski identitet i njegovu opstojnost demokratskim pravom na različitost.

Donošenjem ove Deklaracije Udruga „Naša Jugoslavija“ iskazuje nedvosmislenu namjeru da se zalaže za stabilizaciju odnosa među svim našim narodima. Priznanje jugoslavenske nacije ne znači nužno povratak u raniju državu, ali svakako znači harmonizaciju i stabilizaciju međunacionalnih odnosa u smjeru reguliranja onih nacionalnih, privrednih, kulturnih, gospodarskih i moralno-etičkih vrijednosti bez kojih nije moguć njihov zadovoljavajući razvoj i prosperitet uključujući i njihov prijem u Evropsku Uniju. Iz svega iznesenog nameće se zaključak o neophodnosti pravnog priznavanja postojanja nacionalnosti Jugosloven kroz najviše zakonodavne akte Republike Hrvatske.

Jugoslavenstvo postoji. Udruga „Naša Jugoslavija“ traži da se ta jednostavna činjenica prizna kao pravo.

Dostavlja se:

Saboru RH
Zavodu za Statistiku RH

   
       
 

Točka 4.

Pod ovom točkom dnevnog reda svi prisutni su imali priliku postavljati pitanja vezana za ciljeve Udruge. Postavljena su sljedeća pitanja:

  1. Kako ćete informirati javnost o svom djelovanju?

Putem interneta i dnevnog tiska.

  1. Kako se možemo učlaniti?

U ovom trenutku samo preko www.nasa-jugoslavija.org

  1. Da li to znači i osnivanje jedne nove Jugoslavije kao države?

Ne. To ne znači osnivanje neke ili jedne nove Jugoslavije. Mi se zalažemo za kvalitete koje su u Jugoslaviji postojale, a koje su pod točkom 2. spomenute. Na ovom mjestu moramo se ograditi od svih zloupotreba naših ciljeva kao i zamjena imena, ili dijela imena Udruge „Naša Jugoslavija“ (Moja, Nova, Slobodna... Jugoslavija).

Sjednica je zaključena u 19,05 sati

Predsjednik Udruge

dipl.ing.građ. Zlatko Stojković, s.r.