Udruga „Naša Jugoslavija“
Pula

REPUBLIKA HRVATSKA
HRVATSKOM SABORU

Na ruke predsjedniku Hrvatskog Sabora,
gospodinu Luki Bebiću

Poštovani gospodine predsjedniče Hrvatskog Sabora,

povodom pokrenutih radnji za promjenu Ustava Republike Hrvatske, a u kontekstu pristupanja Republike Hrvatske Evropskoj Zajednici, Udruga "Naša Jugoslavija" (registracija Udruge je u tijeku), predlaže da se u isti uključi i priznavanje prava na jugoslavensku naciju.

Prijedlozi Udruge "Naša Jugoslavija" proizlaze iz kontinuiteta jugoslavenskog osjećaja kod određenog broja građana Republike Hrvatske. Etnička činjenica o postojanju jugoslavenske nacije temelji se na argumentima koji su navedeni u Deklaraciji o pravu na Jugoslavensku naciju, a koju Vam prilažemo.

Pristupanjem Evropskoj Zajednici ravnopravnih evropskih naroda, koji u svim temeljnim aktima i pravnim stečevinama, ističu neotuivo pravo čovjeka na svoj pojedinačni i grupni identitet, i sa time izražavaju ljubav i osjećaj zajedništva sa svim narodima Evrope i Svijeta, smatramo dovoljno opravdanim i održivim. Prije svega smatramo opravdanim i održivim osjećaj ljubavi i zajedništva prema svim narodima i narodnostima dojučerašnje zajedničke države Jugoslavije, sa kojima ćemo u Evropi dijeliti zajedničku sudbinu sunarodnjaka sa jednom granicom – šengenskom.

Smatramo da će priznanje jugoslavenske nacije ozdravljujuće djelovati na evidentnu mržnju koja se u zadnje vrijeme sve više širi među građanima, ne samo u Republici Hrvatskoj, nego i svim ranijim jugoslavenskim federalnim jedinicama. Priznavanje jugoslavenske nacije imalo bi pozitivan utjecaj na dekontaminaciju svih vidova netrpeljivosti i diskriminacije na nacionalnoj osnovi. Jugoslavenska nacija jedina govori jezikom ljubavi i zajedništva.

U očekivanju prihvaćanja gornjih obrazloženja i zahtjeva Udruge "Naša Jugoslavija", primite naše najiskrenije pozdrave, uz želju da Republika Hrvatska uspješno završi pristupne pregovore i bude primljena u jednakopravnu zajednicu svih naroda Evrope u što skorijem roku.

 

S poštovanjem

Predsjednik Udruge „Naša Jugoslavija"
Zlatko Stojković dipl. ing. građ.
__________________________________________________

Prilog:
- Deklaracija o pravu na jugoslavensku naciju

   
Pula, 19. listopada 2009. godine
 
             

Na osnovu Deklaracije UN-a o pravima čovjeka te na osnovu završnog dokumenta Konferencije za evropsku sigurnost i suradnju OSZE, činjenicom da smo svi rođeni po prirodnom pravu jednakosti bez obzira na spol, rasu, naciju, društveni status, religiju i svjetonazor, činjenicom da sloboda postoji samo ako je manjina slobodna, Udruga „Naša Jugoslavija“ pokreće inicijativu za priznavanje jugoslavenske nacije. Građani svih jugoslavenskih prostora koji žive u zemlji i inostranstvu, a objedinjeni jedinstvenim osjećajem zajedništva i pripadnosti jugoslavenskom životnom prostoru, uz poštivanje suverenosti i Ustava svih novonastalih samostalnih država, kao jednakopravnih i srodnih društvenih zajednica, u interesu osiguranja ekonomske, pravne, kulturne, povijesne, i svake druge samoodrživosti, donose sljedeću

Deklaraciju

o pravu na Jugoslavensku naciju

Izvorište prava na jugoslavensku naciju je etnička činjenica da su na svim našim prostorima, pored milenijske prisutnosti pripadnika raznih autohtonih i doseljenih naroda, većinski narod bili i jesu južnoslavenska plemena koja su se međusobno vijekovima miješala i ukrštala, imala jedan zajednički ili sličan jezik, srodnu kulturu, zajedničku i međuovisnu povjest, zajednički otpor prema svim zavojevačima, i u dva perioda plodno ostvareno zajedništvo kroz države: Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno, Kraljevinu Jugoslaviju i SFRJ-Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, članicu pobjedničke antifašističke koalicije II. svjetskog rata i jednog od osnivača UN-a.

Prirodnim procesom nacionalnih i državotvornih diversifikacija sa vrhuncem u vremenu 1990. do 2006. izvršeno je i dovršeno državotvorno razdvajanje federalnih jedinica SFRJ u samostalne i suverene države: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija sa autonomnom pokrajinom Vojvodinom i djelimično priznato Kosovo, sada u minimalnom ekonomskom i kulturnom međusobnom odnosu suradnje i snošljivosti.

I pored činjenice odvajanja na posebne nacije odnosno države, ne može se poreći i zanemariti činjenica o postojanju ogromnog broja nacionalno miješanih brakova nastalih iz ljubavi, i to prije svega u vremenu plodno ostvarenog zajedništva, tražeći istovremeno pravo na svoj nacionalni - jugoslavenski identitet. Generacije etničkih Jugoslavena danas nostalgično lutaju svijetom kao apatridi-osobe bez domovine. Sve veći broj obrazovanih građana široke kulture, emotivne inteligencije kao i sljedbenika univerzalnih vrijednosti pridonose potrebi priznavanja jugoslavenske nacije kao važan, povezujući element na putu ka suživotu bez mržnje i nacionalne diskriminacije. Sadašnjoj nacionalnoj nesnošljivosti i govoru mržnje prema pripadnicima drugih naroda, upravo se Jugoslaveni najviše suprotstavljaju govorom ljubavi i zajedništva. Koliko god bi se političari, religije i institucije novih država trudile poricati jugoslavenstvo, sva upornost njihovog poricanja i osporavanja upravo bi potvrdivale jugoslavenski identitet i njegovu opstojnost demokratskim pravom na različitost.

Donošenjem ove Deklaracije Udruga „Naša Jugoslavija“ iskazuje nedvosmislenu namjeru da se zalaže za stabilizaciju odnosa među svim našim narodima. Priznanje jugoslavenske nacije ne znači nužno povratak u raniju državu, ali svakako znači harmonizaciju i stabilizaciju međunacionalnih odnosa u smjeru reguliranja onih nacionalnih, privrednih, kulturnih, gospodarskih i moralno-etičkih vrijednosti bez kojih nije moguć njihov zadovoljavajući razvoj i prosperitet uključujući i njihov prijem u Evropsku Uniju. Iz svega iznesenog nameće se zaključak o neophodnosti pravnog priznavanja postojanja nacionalnosti Jugosloven kroz najviše zakonodavne akte Republike Hrvatske.

Jugoslavenstvo postoji. Udruga „Naša Jugoslavija“ traži da se ta jednostavna činjenica prizna kao pravo.